u naručju vremena

mijenja se oblik sjena
pod dirigiranjem nemirnog svijetla
prilike mijenjaju toalete lica
i siluete duše
između dvije sekunde
renesansa.

'sada' je već staro
prošlost je mumija
duhovi života blijede

Slatkasta obmana
jedini je stup
na potpornju nade
u šumi ukrasa-praznina.

Potreban je,tražen je
kompas, put, mjesec
nestalo je tlo pod nogama

Čuvari otišli,anđeli se razlili
zvijezde pobjegle.

Gdje je vlak koji prevozi
do livade?
Ruka koja štiti,skrovište?

Ostani.

klaun, odnekud poznat
(iz dubine,znaš dobro....)
klaun i ljepotica
ima srce to nacereno lice
istinski lijep.
s iskrama u očima
ljepotica je anđeo
bijelog sjaja.

djeca sreće u metežu zombija
s tučkom smijeha u rukama

Crno-bijeli akvarel
jedan ples za danas,
drugi za sutra
i čaša vina za jučer.

Van svijeta
na trenutak
na noć
na sasvim dug,zaista
vječan dan
ljubavi.

svi su oblici prošli kroz ruke
masivni,potpuno iskrivljeni
kroz najmanje rupe.

i svi se svjetovi razlomili
kroz portale
krhotine mašte
s oštrim staklom stvarnosti.

rasplinule se slike
pastelne budućnosti.
pozvonile kocke
drukčije priče-ove.

Daleko,drukčije
tople struje odnijele brod
ne vraća se više.

Tko se još bori
s mirnim rijekama?

Davno zalutao val.

ne govori mi o boli
znam što je to
ni o snu,
već lagano tonem,
ne govori o tuzi
znam da je slana.

ne spominji vrline
ne pokazuj slike.

na javi
nasmijana lica me prate
i bijele točke (zelene u snu)
Režu me.
masakriraju me srećom
ljubičasta krv posvuda.

al imaju aureolu:
Bez namjere.
Čisto.

Čudovište,
jer eksplodiram.
Kriva.

Da,boli.

zveckaju ključići
u njenoj ruci
ključevi satova
čuvari pijeska
trgovci zrncima vremena

u noći šušanj njene crne halje
u mračnim njedrima
zlokobna kosa
i nevin smijeh
na vlastitu 'krivnju'

Ispred čeka bijeli konj
stav kraljevski
dijamant bajki
u čovjekovoj glavi.

U kapuljači
dvije točkice svjetlosti.

Slonić za sreću
oko ljudskog vrata
zlatni slonić

visi na lancu
uzdignute surle

na lancu visi!

ko zemaljska kugla
na svemirskoj niti
sudbine.
Nosi cirkus,dječji smijeh
(i u starost)
šarena kapica

nevina sličica
od kovine prljave

Blještava je gadost!

Na crnom baršunu
zasljepljuje

slonić za sreću

Danas sklapam usne
povlačim se natrag
u malu tamnu kućicu
onu obloženu slatkišima
izvana-da, tu.

čuvam sve svoje osmijehe
riječi, boje svoje sakrivam
šake puštam, kandže režem
svijeće u očima gasim

spuštam svilene zastore
moje boli, mojih stihova
pila sam ih i tako
sa zabranjenog izvora.

znam,bolje je
da se ne okrenem
još mi je na jeziku otrova
bolje, da ne srušim
još pokoju kulu pijeska
ili da ne sruši ona mene.

Pazi, da mi se pokidaju maske
što su ih prolaznici stvorili.

Gegam se polako
u duboku šumu
u sablasne sjene
i hladna jezera
da ne čuješ mi jecaje
ionako ne koriste.

Hodala je
zamišljenom ulicom
od kolača.
Puteljcima se slijevao
rozi preljev
iz bajke.

Njene oči su gledale
u daleke oblake,
nedodirljive.
U dugine boje njegovih priča
što popunjavaju obzore
tuđih snova

Znala je da ne može tražiti
više od posutih mrvica
mrvica zlata
većih od vječnosti.

Upijala je
tu blještavu kišu
kao zrake sunca
čuvala kao život.

Kao da može isprati
mrak i plitkost,
može li?

Letio je sličnom stazom
ali s bijelim krilima
sve većim i većim
a ona je gledala
kako sjaje
s druge strane.

Odlazim opet

sa svojim slovima

zanosim i mislima

maštovitim očekivanjima

i nadama



Odlazim sama

već se smirilo more

uzburkano nakon mene.



Prema zalazu sunca

gdje došapne mi vjetar

gdje odluči struja



Na drvenoj splavi

promočenoj od valova

oštećenoj od oluje



Stvaram ispočetka

bez druga i savjeta

bez poljupca i pogleda



Jednog dana, znam

protrčat ću ispod duge

do mjesta s kojeg neću otići

mjesta koje neće nestati



Dotaknut ću snove

i neće mi kao pijesak

skliznuti kroz prste.

Vidjet ću lica

koja neće izblijediti.



Stajat ću visoko

al s osmijehom na usnama

iznad bijelih oblaka.

Gledaš u slova
složene misli
o jednostavnoj stvari.

Ne dolaze riječi
iz zagušljivog svijeta
i odlazi nada
kristalno polako,
dok nižu se dani
kao perle za nakit.

Lako vlada masa
briše tvoje ime
a duh ti sklapa oči
pod dodirima moći.

Nema više djela
sigurni pod vodstvom
pastira.
zaštićeni od sebe
okrenutih leđa
beživotnog srca.
zanimanje- robot.
misija- klon.

I ljubav je status
s kratkim rokom.
Nebitna lutka
što se navija
što se ne vidi.
Što ne postoji.